U februaru su rođeni briljantni pisci: Borislav Pekić, Danilo Kiš, Džems Džojs, Isidora Sekulić. Svi verni umetnosti i samo umetnosti. Da su se osvrtali na to što traži publika, pisali bi istorijske romane sa znamenitim osobama, o velikim i plemenitim strastima i ratničkim podvizima. Ali ne, oni biraju neugledne likove, i uopšte ne pripovedaju o bitkama.
Smrt o kojoj pišu, nije ni brza ni junačka, već teška i mučna. To su knjige koje vas uzdrmaju, onako kako to čini istinska umetnost. Naravno, bili su osporavani, izloženi uvredama i osudama. Sva trojica pisaca napustila su svoju zemlju.
Pekić je emigrirao u Englesku i umro u Londonu; Kiš je emigrirao u Francusku, u Pariz, grad svetlosti gde je i umro; Džojs koji se zakleo da se nikada neće vratiti u voljenu Irsku, živeo je u Italiji, Francuskoj i Švajcarskoj. Umro je u Cirihu. Jedino je Isidora, divna Isidora izdržala „muški“ sve kritike i obezvređivanja i uvek se vraćala sa svojih putovanja. Na kratko je našla mir, spokojstvo i ljubav u Norveškoj, zemlji okovanoj ledom. Ipak se vratila svojoj kući, u Beograd.
Prilozi: Borislav Pekić, Danilo Kiš, Džems Džojs, Isidora Sekulić